U godini iza nas, Ducati je konačno napravio najbolji i najkompletniji motocikl na gridu. Osim što su sačuvali standardnu veliku brzinu na pravcima, popravili su i ono sa čime su se godinama mučili: skretanje, ponašanje motocikla u krivinama i čuvanje guma. To je dokazano osvajanjem treće konstruktorske titule.
Od kako je ekipu iz Borgo Panigalea preuzeo Luigi Dalligna, tamo se zna samo za konstantni napredak. Iz godine u godinu se to sve jasnije i jasnije videlo. U 2021, može se reći da je ekipa konačno spremila motocikl sa kojim može da napadne vozačku titulu, koju nemaju još od 2007, i Caseya Stonera, koji je prvi i jedini Ducatijev šampion.
Bez obzira na to, uz pomenutu konstruktorsku titulu koju su uzeli drugu godinu zaredom, sa dugogodišnjim saradnicima, Pramac Racingom su postali najbolji nezavisni tim. Vozač te ekipe, Johann Zarco je imao najviše poena od svih satelitskih vozača, iako još uvek nema pobedu u krem društvu. Njegov klupski kolega, Jorge Martin je uz četiri propuštene i četiri nezvaršene trke uspeo da dođe do titule Debitanta godine. Na trci u Štajerskoj, sa pol pozicije je došao do prve pobede u najjačoj klasi, ujedno i prve u istoriji Pramac ekipe.
Ništa manje impresivan u odnosu na Jorgea Martina, Enea Bastianini iz Avintie je na GP19 specifikaciji motora (dve godine starijem modelu od aktuelnog) uspeo da dođe do dva treća mesta na obema trkama u Misanu, na stazi koja se nalazi svega 20 kilometara od njegovog rodnog mesta, Riminija. Njegov klupski kolega, Luca Marini na istoj specifikaciji kao popularni Bestia je imao tešku godinu učenja, jer je na velikoj većini trka bio plasiran od 12-og mesta pa naniže. Na trci u Austriji su ga okolnosti poslužile i uzeo je 11 bodova za peto mesto.
Njegov najbolji nastup je bio na Emiliji Romagni, gde je bio treći u kvalilfikacijama, i zajedno sa Bagnaiom i Millerom je ispisao istoriju za Ducati, jer je to bio prvi slučaj u istoriji fabrike da su njeni vozači kompletirali prvi startni red. Na toj trci je bio deveti.
Sada dolazimo i do fabričke ekipe. Francesco Bagnaia je odvezao maestralnu sezonu, sa samo 26 poena deficita u odnosu na šampiona Quartarara. Sezonu je počeo pol pozicijom i trećim mestom u Qataru. Nedelju dana kasnije je bio prosečan šesti, uz najbrži krug. Posle je ugrabio dva druga mesta, u Portimau i Jerezu. Na kišnom Le Mansu je bio četvrti. Iako je bio pakleno brz u poslednjoj trećini sezone, kada je imao četiri pobede u šest trka, prosečne partije poput sedmog mesta u Catalunyi, šestog mesta u Holandiji, loše vožnje u Štajerskoj i Silverstonu sa 11-im, odnosno 14-im mestom, kao i padovi u Mugellu i Emiliji Romagni, gde je ispustio potencijalnu pobedu iz ruke. Sve navedeno su greške i loše okolnosti koje su ga bez obzira na brzinu i talenat, koštale titule. Sa četiri postignute pobede u 2021: (Aragon, Misano, Algarve i Valencia) popularni Pecco je postao četvrti vozač na Ducatijevoj listi po broju pobeda.
Prvobitni Ducatijev favorit sa početka godine, Jack Miller nije ispunio očekivanja, uprkos činjenici što je bio četvrti na kraju sezone u generalnom poretku, i zabeležio dve pobede. Sezonu počinje loše, sa dva deveta mesta u Qataru i Dohi, i padom u Portimau. U Jerezu dolazi do svoje prve pobede za Ducati, i prve za Ducati na ovoj stazi još od 2006, i Lorisa Capirossija. Bagnaia je drugim mestom doneo prvu dvostruku pobedu još od Brna 2018. Time je Australijanac postao jedan od retkih vozača koji je pobeđivao na različitim mašinama u MotoGP klasi.
Po kišnom Le Mansu dolazi do druge, i poslednje pobede u 2021. Posle slede dva šesta mesta, u Mugellu i Sachsenringu. U međuvremenu, u Barceloni se vraća na podijum i uzima treće mesto. U Assenu i Štajerskoj beleži padove, a u Austriji očajno 11-to mesto. U Silverstonu završava četvrti, uz dva peta mesta u Aragonu i Misanu. U Austinu ponovo razočarava sedmim mestom, daleko iza klupskog kolege Bagnaie, koji je tada bio treći. Na Emiliji Romagni beleži četvrtu nezavršenu trku, u Algarveu i Valenciji se vraća u formu i uzima dva treća mesta, čime uspeva da nadmaši Zarca u borbi za četvrto mesto u generalnom poretku. Imajući u vidu da je bio favorit za titulu, popularni Thriller, odnosno Jackass je imao prosečnu sezonu.
Učinak Ducatija je više nego impresivan: 7 pobeda (4 za Bagnaiu, 2 za Millera i 1 za Martina), titula u šampionatu konstruktora, titula u šampionatu timova, u svakoj trci, bar jedan Ducati je bio u prvom startnom redu. Ducatijevi vozači su osvojili ukupno 24 podijuma, Na poslednjoj trci u Valenciji, Bagnaia je bio pobednik, ispred Martina i Millera, čime je prvi put bio slučaj da su Ducatijevi vozači kompletirali mesta na podijumu.
Uz sve navedeno, jedino nedostaje vozačka titula. Ako vozači, i ostali ljudi iz Bologne nastave u ovom pravcu nije isključena mogućnost da osvoje sve što se može osvojiti u 2022.