„Nisam mislio da možemo da pobedimo“.
Raul Fernandez je u Australiji imao svoj vikend iz snova. Sprint trka koju je završio na 2.poziciji je bila pravi nagoveštaj onoga što je usledilo u nedelju.
Prva pobeda je stigla posle teškog perioda koji je dugo trajao i tokom kog je Fernandezova karijera u par navrata visila o koncu. Ipak, Trackhouse i Aprilia su verovali u njega, a on je konačno uzvratio na najlepši način donevši prvu pobedu svom timu.
„Još uvek ne mogu da verujem. Marco je imao neverovatan tempo juče u sprintu, isto kao Di Giannantonio u finišu. Jutros smo na sastanku celog tima svi procenili da je plasman na podijum moguć i realan. Nisam mislio da možemo da pobedimo, iako sam znao da Marco ima kaznu. Bio sam uveren da će se on boriti za trijumf, bez obzira na sve. Dakle, da budem iskren, samo sam pokušavao da osvojim svoj prvi podijum na nedeljnoj trci“, izjavio je Fernandez i dodao:
„Trudio sam se da ostanem fokusiran, posebno u završnim krugovima. Mnogo me je bolela ruka i to me je uplašilo. Stalno sam ponavljao u sebi da ne smem da pogrešim i da moram ostati smiren. To mi je bilo najteže, plakao sam tokom poslednjeg kruga, nisam mogao da verujem da idem ka pobedi“.
„Posle svega, moram da kažem koliko sam zahvalan celom timu i porodici, naravno. Iza mene su godine obeležene teškim radom, lepim i ružnim trenucima. Bilo je perioda kada sam se osećao veoma loše, čak i tokom ove sezone, ali sam to prevazišao uz podršku porodice. Nije se radilo o tome da li treba da nastavim u MotoGP-u, već o tome da budem srećan, a nisam uživao. Sećam se da mi je posle trke u Jerezu bilo mnogo teško. Moj glavni mehaničar, trener i ja smo otišli na picu i rekli ovako-ako sutra na testu promenimo stvari, odlično. U suprotnom, moramo da pronađemo rešenje jer nisam srećan. Stvari nisu funkcionisale. Nisam mogao ni da se probudim ujutru sa osmehom. Davide Brivio i moja porodica su mi dali duševni mir. To su bili temelji, ostalo je išlo postepeno, kao da gradite kuću. Sada će do kraja sezone ključna reč biti: doslednost. Očigledno je da ne možemo očekivati da će se uvek boriti za najviša mesta, ali je neophodno da održimo visok nivo“, zaključio je Fernandez.