Keith Huewen o Hondinoj MotoGP zvezdi, Marcu Marquezu: Činjenica je da ima istu povredu očiju kakvu je imao ranije, i na osnovu toga biće potrebno manje uticaja da se i treći put to desi je moja osnovna teorija… Sve što možemo učiniti za njega je da mu poželimo sve najbolje.
Ovu sezonu Honda je započela bez svog prvog asa, Marca Marqueza, koji se oporavljao posle neugodne povrede desne ruke u Jerezu 2020. Posle dužeg vremena, on je konačno bio dovoljno oporavljen u toj meri da bi mogao da nastavi sa takmičenjem. Tu stvar je učinio na trećoj trci sezone, u Portimau, gde je bio sedmi. Na „mestu zločina“ u Jerezu je bio deveti, uz tri uzastopne trke završene padom (Le Mans, Mugello, Catalunya).
U Sachsenringu je doneo prvu pobedu za sebe i ekipu, još od Valencije 2019. Posle toga su usledile prosečne partije, sve do Marquezovog zdravstvenog i Hondinog tehnološkog napretka, koje je urodilo plodom u Aragonu, gde je osvojio drugo mesto, posle žestoke bitke za trijumf sa Bagnaiom. Uz četvrto mesto u Misanu, došle su dve uzastopne pobede, u Texasu i Emiliji Romagni.
Ponovni maler je zadesio Marqueza uoči trke u Algarveu, gde je doživeo povredu očiju na treningu. To ga je primoralo da propusti poslednje dve trke sezone, uključujući i test u Jerezu.
Ovo je ista povreda oka kakvu je imao u 2011, kada je sve video duplo, i bio odsutan sa staze četiri i po meseca, što znači da je daleko od sigurnog da će biti spreman za prva predsezonska testiranja, u Maleziji i Mandaliki, koja će se održavati u februaru.
Sa druge strane Repsol tima, Pol Espargaro je povremeno pokazivao brzinu, ali u suštini je imao veoma tešku sezonu. Tokom većeg dela sezone, trke je završavao oko 10. pozicije, ili niže, uz nekoliko plasmana u top 10. Napredak je počeo da pokazuje u poslednjoj trećini sezone, kada je osvojio pol poziciju za trku u Silverstonu, koju je završio na petom mestu.
Prvi podijum je zabeležio na Emiliji Romagni, gde je sa Marquezom doneo prvu dvostruku pobedu za Repsol Hondu od Aragona 2017. Nedelju dana kasnije je bio šesti u Algarveu. Sezonu je okončao padom na slobodnom treningu u Valenciji, gde je i tada bio u dobroj formi.
Vozači satelitskog LCR tima, Takaaki Nakagami i Alex Marquez su imali očajnu sezonu. Nakagami je imao 6 plasmana u top 10. Njegove najbolje trke su bile u Jerezu i Štajerskoj, gde je bio četvrti, odnosno peti. Imao je samo tri nezavršene trke, i bio je mnogo pouzdaniji od svog favorizovanog klupskog kolege, koji je imao šest nezavršenih trka, i 6 plasmana u top 10. Jedina svetla tačka sezone za mlađeg Marqueza je četvrto mesto u Algarveu. Osim toga, jedino čime se još može pohvaliti jeste šesto mesto u Le Mansu.
Uprkos činjenici da je Japanac bio pouzdaniji od Španca, bodovna razlika je na kraju bila samo 6 poena u korist Nakagamija. U proseku, oba predstavnika ekipe Lucia Cecchinela su većinu trka završavala oko desete pozicije.