Slučaj “Ferrari” i slučaj “Pirelli”: Da li je kraj uzbuđenjima u 2018?

Kako razvoj događaja u taborima najdugovečnije ekipe i italijanskog proizvođača utiče na kvalitet šampionata?

Odgovor je, bar iz moje perspektive, vrlo jednostavan: jako loše. Mercedes je loše započeo sezonu, imali su probleme sa pregrevanjem guma i jedino kada je Ferrari pravio greške (što je bilo retko) su mogli da postignu nešto bolje.

Španija. Autodrom Catalunya. Lobi Mercedesa za promene na komponentama guma je urodio plodom i glavni tim proizvođača iz Štutgarta je dovezao svoje automobile do prvog startnog reda u kvalifikacijama. Takođe aerodinamičke promene na Ferrarijevim automobilima kada su u pitanju zakrilca i retrovizori na Halo zaštiti je takođe dovedena u pitanje da li je “legalna”.

Tu je prvi “problem”: FIA. Dobro je imati federaciju koja upravlja sportom, ali isto tako ta federacija je ozbiljno podložna uticajima. Sa druge strane, nepostojanje jednog tela koje vuče konce i gura šampionat, dovodi u situaciju ljude na čelu da moraju da svakome na svakakve načine moraju da udovolje što u nekim slučajevima dovodi do toga da je većina takmičara nezadovoljno. Kako god da se okrene, postoji začarani krug iz kojeg je teško izaći.

Drugi “problem”: Nova organizacija. Od kada je Liberty Media preuzela kormilo Formule 1, moglo bi se reći da šampionat nikada nije bio popularniji sa aspekta društvenih mreža, odnosa prema navijačima i prisustva šampionata gde god je to moguće. Sa druge strane, nažalost, Amerikanci su došli na čelo karavana kada je u njega usađen, najblaže rečeno, virus. Uticaj “zelenih” politika je zarastao toliko pod kožu Formuli 1 da su najpre automobili postali jako kompleksni i teški za održavanje.

To su najbolje iskoristile velike ekipe i ozbiljno se odvojile od konkurencije. Sada imamo slučaj da se gura sve više kako bi se Formula 1 izlečila od tog virusa. Pripremaju se nova pravila, koja Formulu 1 vode u pravcu održivog šampionata, kao što je recimo TCR tehnika, koja je od skoro sveprisutna u takmičenjima turing automobila. Slično kao i kod automobila sa blatobranima, i kod automobila Formule 1 će to imati za cilj da se sve više u prvi plan proguraju privatničke ekipe.

Naravno, ovo ne odgovara ekipama kao što su Ferrari i Mercedes i tu imam sve ozbiljniji osećaj da će Ferari izvući deblji kraj. Komotno se može reći da je samo gledajući početak sezone bilo potpuno vidljivo da je Ferrari uradio bolji posao i da bi to konačno moglo da mu se osladi. Međutim, redovna loša forma Ferrarija u drugoj polovini sezone kada im uvek po malo još fali ne pomaže, ako se nastavi, a i taj istorijski aspekt od 11-12 godina posta između titula koji je oduvek pratio ekipu još utiče.

Nije slučajno Pirelli učinio uslugu Mercedesu. Ferrari još od prvog dana priče o novim pravilima jasno i glasno ističe ideju kako će napustiti Formulu 1, a Amerikanci, za razliku od Bernija ne popuštaju. A i zašto bi, tu je Jean Todt, tu je Ross Brawn, ljudi koji tačno znaju da dešifruju “pretnje” Ferrarija. Jean Todt je javno govorio o tome kako Ferrari, ako hoće, može da napusti najbrži cirkus. Ferrari sebi time uopšte ne pomaže.

Sa druge strane, postoje neki navodi da jedan od potomaka Enza Ferrarija u Americi planira da se na ovalnim stazama pojavi i Ferrari Indycar automobil. Liberty Media nema brigu što će Ferrari da ode, kada su i Aston Martin i Porsche pokazali interesovanje da postanu deo karavana. U tom slučaju njihov argument može biti: “pustili smo jednog proizvođača, a dobili smo dva nova”. Aston Martin, koji je pod istim krovom sa Mercedesom komotno biti produžena ruka nemačkog proizvođača, a Porsche bi se pojavio na stazi nakon što je uz malo modifikacija na svom LMP1 automobilu oborio rekord staze Spa-Francorchamps u Belgiji. Kada se sve ovo uzme u obzir, Liberty Mediji bi trebao da bude cilj da zadrži Mercedes po svaku cenu, ne bi li dobili Aston Martin a i kada se Ferrari ponaša kao da ne žele da se takmiče u Formuli 1, zašto bi im ljudi na čelu najbržeg cirkusa izašli u susret?

Kada se sve ovo uzme u obzir, jako teško vidim Ferrari kao osvajača titule, jer je Mercedesu bila dovoljna jedna greška u Azerbejdžanu i period izmedju VN Evrope i Španije da se domognu forme koju su imali u proteklim sezonama. Takođe, ono što čini Kimi Raikkonen i dalje nije dovoljno da Ferrari bude ispred Mercedesa, a Vettelov uslov za to da ostane u ekipi je da Kimi ostane u ekipi, što izjeda Ferrari iznutra a planovi Formule 1 će ih izgleda pojesti od spolja.

Šanse da ćemo gledati uzbudljivu trku u Monaku su vrlo, vrlo male nakon onoga što je izjavio sportski direktor Pirellija, Mario Isola, a to je da će hypersoft gume (roza šara) u Monaku moći da izdrže “77 krugova, bez stajanja, skroz do kraja trke”, što efektivno da će timovi morati da samo jednom obave promenu pneumatika tokom trke.

Da… 77 krugova… Monako je staza na kojoj je jako teško preticati i skoro pa jedini način za napredak u poretku imati dobru strategiju. Moglo bi se reći da dimenzija pit-stopova pada u vodu, a neverovatno je da guma sa imenom hypersoft, čije ime govori da bi na stazi kao što je Catalunya trajala verovatno samo 2 ili 3 kruga, pa onda nekom logikom u Monaku možda 20-ak, ima velike šanse da vidimo da se vozači kvalifikuju na tim gumama, započnu trku i jedino stajanje obave u poslednjem krugu i vrlo verovatno da će trka u Monaku biti vrlo slična trci u Španiji gde ćemo imati uzbuđenja samo u prvom krugu.

Ni ova dimenzija osiguravanja zanimljive trke u Monaku nije baš urodila plodom i vaši favoriti će biti ozbiljno kažnjeni ako ne posete garažu u bukvalno pravoj hiljaditinki trke, jer će samo ta jedna stvar, po svemu sudeći, odlučivati pobednika. Jedna stvar? Pirelli? Odjednom imam osećaj da sam nešto slično pisao u prvoj polovini teksta…

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *