„Sumnjao sam, strahovao…pitao sam se da li ću biti isti kada se vratim“.
Mladi španski as, talentovani David Munoz je prošao kroz izuzetno težak period tokom kojeg se oporavljao od niza povreda.
Sve je počelo od trke u Indoneziji kada je polomio levu butnu kost. Sve se iskomplikovalo kada su lekari ustanovili da je došlo do pomeranja kosti, a nakon toga i do ozbiljne infekcije. Munoz je zbog toga operisan čak sedam puta.
Nakon svega, poslednja trka u Španiji je bila jedna od najemotivnijih u njegovoj karijeri.
Munoz je ostvario svoj drugi podijum plasman i posvetio rezultat svojoj porodici, timu i lekarima koji su ga podržavali u prethodnom periodu.
Za njega je rezultat u Jerezu bio mnogo veći od poena koje je osvojio. Iza tog trećeg mesta ne stoje samo brojne operacije i borba sa infekcijom, već i velika strepnja. Opravdano, Munoz se pitao da li će ikada više biti isti vozač:
„Porodica i prijatelji su bili uz mene, pomagali su mi da se izvučem. Mnogo mi je bilo teško. Sumnjao sam, strahovao…pitao sam se da li ću biti isti kada se vratim. Sve je previše trajalo, to je bio najduži oporavak koji sam ikada imao“, iskren je bio Munoz.
Do podijuma je došao nakon rizičnog manevra u poslednjoj krivini.
„Video sam prazninu, išao sam na unutrašnju stranu. Borbe u Moto3 trkama su teške i zato se uspeh pamti. Ovo je jedan od najvažnijih dana u mom životu. Iskreno, još uvek se oporavljam. To su bile teške povrede i nisam na nivou na kojem bih želeo da budem. Tim je odradio fantastičan posao i veoma sam im zahvalan. Imao sam veliku podršku sa njihove strane, zajedno smo prošli i loše i lepe trenutke. Posebno bih želeo da istaknem koliko sam zahvalan medicinskom timu i dr Danielu koji je uvek bio tu za mene“, izjavio je mladi as ne mogavši da sakrije emocije.