Možda razlaz nije neizbežan, ali činjenica je da su odnosi veoma loši.
Nakon dvostruke pobede u Japanu, smatralo se da je Bagnaia konačno izašao iz krize. Međutim, problemi koji ga muče od početka sezone, pojavili su se ponovo već na narednom trkačkom vikendu koji je završio bez bodova.
Debakl koji je usledio nakon trijumfa na Motegiju upućuje na to da Peccov oporavak neće biti lak, ni tehnički ni psihološki. Mnogi se pitaju da li fabrički tim zaista čini sve što može, jer se stiče utisak da je Pecco zaglavljen u mračnom tunelu iz kog ne može sam da izađe. Sudeći po njegovim nedavnim reakcijama, prava podrška je izostala. Indoneziju je napustio vidno neraspoložen, izbegavajući bilo kakve razgovore sa medijima. Da li je kriza izazvana ubedljivom dominacijom Marqueza, ili Bagnaia jednostavno ne može da savlada Desmosedici GP25, manje je važno. Jednostavno, opšta konfuzija je šokantna.
Ducati nije ostavio dobar utisak i za njih je ovo vrlo osetljiva tema. To se najbolje videlo po reakcijama nakon izjave šefa VR46 tima koji je „odao“ da je Bagnaia na testu u Misanu vozio njihov GP24 motor. Te, naizgled, bezazlene informacije govore u prilog činjenici da je italijanski as vrlo nezadovoljan modelom koji se nalazi u njegovoj garaži.
Nijedan proizvođač ne želi da prizna da bi prošlogodišnji prototip mogao biti konkurentniji od trenutnog. To je razumljivo, jer bi tako potvrdili da su potrošili vreme i novac na razvoj novog modela, koji nije na zadovoljavajućem nivou. Ducati je uložio veliki trud da sakrije činjenicu da je Pecco testirao GP24, ali Uccio je otkrio istinu. U fabričkom timu su bili besni, a mnogi su ovaj postupak shvatili kao čin prkosa, zbog lošeg tretmana jednog od vozača sa Rossijeve VR46 Akademije.
Da li je to bio nagoveštaj mogućeg prekida saradnje Ducatija sa svojim dvostrukim šampionom? Menadžmentu je svakako dosta priča o Peccu, a ako postoji nešto što je jasno u celoj priči, to je činjenica da Gigi Dal’Igna nije čovek koji će oklevati da ubaci drugog vozača. Loši odnosi mogu da dovedu do rastanka za samo godinu dana, ukoliko se ništa ne promeni. Naravno, javnosti se i dalje plasiraju iste izjave-Gigi još uvek ističe kako im je Pecco važan, dok on govori o tome da se, kao dečak, zaljubio u motore zbog očevog Ducatija. Ipak, pukotine su sve vidljivije. Uspesi koje je u prethodnom periodu doneo ekipi su mu dali određenu slobodu, ali bez obzira na to da li su kritike opravdane, njegova frustracija sve više narušava harmoniju u timu.
Ova godina je, svakako, otpisana. Pobeda u Japanu je čudan izuzetak i mnogo toga će zavisiti od naredne sezone. Ukoliko Bagnaia pronađe formu, sve što je bilo loše će se zaboraviti preko noći. Ako dobije zadovoljavajući motor, priča o ugovoru za 2027.godinu će biti formalnost. Naravno, italijanski as će morati da bude na istom nivou kao Marquez, pa i da ga pobeđuje, a to neće biti lako. Jedini valjani scenario za Pecca je da pobedi Marca u direktnoj borbi za titulu, a to deluje malo verovatno. Svaki drugi ishod bi štetio njegovoj reputaciji. Ukoliko se približi svom timskom kolegi, a ne nadmaši ga, ostaće senka sumnje uz pitanje-da li bi osvojio dve titule da je imao jačeg protivnika?
Ne treba zaboraviti da je ove godine i Alex Marquez, kao vozač satelitskog tima, nadmašio Pecca, a to Ducati jednostavno ne može da prihvati.
Svakako, saga se nastavlja. Odnosi su narušeni i više nego što se čini na prvi pogled, a na kraju će možda Pecco potražiti utočište u prijateljskom okruženju i izabrati VR46 tim. Kako sada stvari stoje, svaki scenario je moguć.