Bilbordi od 300 km/h: John Player Special – od Brazilca do Brazilca: legende, rekordi i titule

Čuvena crno-zlatna kombinacija ovog sponzora je pratila ekipu Lotusa kada su za nju vozila neka od najvećih imena Formule 1.

Ovo će biti jedan u seriji tekstova koje ćemo objavljivati i kroz koje ćemo se podsećati različitih ikoničnih sponzora čije su boje krasile trkačke automobile i motocikle koji su „grmeli“ trkačkim stazama i koje su vozili najveći heroji na dva ili četiri točka.

Emerson Fittipaldi je najavio dobre rezultate u Formuli 1 pobedom na VN Amerike 1970, u sezoni posle koje je Lotus prešao na crno-zlatni brending. Kao vozač ekipe Lotusa u naredne tri sezone, osvojio je prvu od svoje dve šampionske titule – 1972, nakon pet pobeda tokom sezone, a Lotus je te sezone postao i prvi tim koji je došao do pet titula u šampionatu konstruktora (Ferrari u tom trenutku ima samo dve).

Fittipaldi je bio četvrti vozač koji je osvojio titulu za Lotus u prethodnih osam godina, a sledeća titula u konkurenciji konstruktora je za Lotus stigla već sledeće sezone, 1973. Tada se Brazilcu u kokpitu drugog crno-zlatnog Lotusa 72 pridružio „Super Šveđanin“, Ronnie Peterson i ovaj tandem je 1973, ukupno pobedio na sedam trka (4-3 za Petersona), ali je titulu na kraju osvojio Jackie Stewart.

Od 1974, Peterson je dobio novog timskog kolegu, kada se redovima Lotusa priključio brzi Belgijanac, Jacky Ickx, pre toga dvostruki vicešampion Formule 1 i čovek koji je tokom svoje karijere čak šest puta osvajao trku 24 časa Le Mana. Fittipaldi je tada otišao u McLaren i tamo osvojio svoju drugu titulu upravo 1974. Lotusovi vozači su se popeli na podijum šest puta te sezone, dok je jedini podijum 1975. ekipi doneo Ickx.

Šasija Lotus 72 je potrajala do 1976 godine, kroz četiri različite verzije (C,D,E,F), kada je 1976 godine, na stazu izašao Lotus 77. Smena vozača se takođe nastavila, kada je u Lotus došao Amerikanac Mario Andretti, koji je tu sezonu završio pobedom u poslednjoj trci, u Japanu. Peterson je 1977. bukvalno presedeo u ekipi Tyrella, gde je odustao u 10 od 17 trka te sezone, a 1978. se vraća u Lotus.

Prvi čovek Lotusa, Colin Chapman, u to vreme kreće sa prvim aerodinamičkim eksperimentima vezanim za „ground effect“ – podloga se smatra kao deo sistema aerodinamike. Lotus 78, iz 1977. je prvi automobil na kojem je ovo pokušano da se razvije, međutim, nije dao toliko rezultata. Njegov potomak sa druge strane, Lotus 79, ušao je u istoriju kao jedan od najboljih automobila Formule 1 ikada i doneo je Lotusu poslednju, sedmu konstruktorsku titulu 1978.

Andretti je pobedio na šest trka, a Peterson na dve. Na trci u Monci, trećoj rundi pre kraja sezone, Peterson je bio deo ozbiljnog incidenta na početku trke iz kojeg je izašao sa polomljene obe noge. „Super Šveđanin“ je preminuo sledećeg dana, a prilikom intervencije nad incidentom, tadašnji novi vrhovni doktor Formule 1, Sid Watkins, nije uspeo da dođe na vreme do mesta nesreće, jer ga je u tome sprečila policija.
Posle ove trke, doktor Watkins je svaku trku započinjao na suvezačevom sedištu medicinskog automobila tokom prvog kruga trke, kako bi bio „pri ruci“ ako se desi neki oubiljan incident tokom prvog kruga – tradicija koja je i dan danas aktuelna.

Tokom godina, Lotus je eksperimentisao sa različitim idejama sa aspekta dizajna automobila: Lotus 80 je probao da do krajnjih granica iskoristi „ground effect“, ali je rezultovao jako nekonkurentnom sezonom, pa se prerađeni Lotus 79 tokom 1979. Izazivač Lotusa za 1981, šasija sa brojem 88, je bila napravljena po sistemu „2 u 1“, odnosno dve šasije jedna u drugoj, gde je svaka imala svoju namenu. Drugi timovi su se žalili i ovo rešenje je zabranjeno.

U to vreme u Lotusovim automobilima su sedeli Nigel Mansell i Elio de Angelis, koji su bili Lotusova vozačka postava sve do 1984. Lotus 92, poslednji automobil koji je ekipa razvila pod vođstvom velikog šefa Colina Chapmana je bio, do tada, poslednji Lotusov automobil koji nije imao turboprehranljiv motor, ali prvi u istoriji Formule 1 sa „aktivnim vešanjem“. Na kraju 1982. godine, Chapman je preminuo od posledica srčanog udara.

Ekipu je posle njegove smrti vodila njegova udovica, Hazel, a 1983. godina je donela saradnju između Lotusa i Renaulta, kada je britanska ekipa počela da koristi turboprehranjive motore. Sledeća sezona je donela prve bolje rezultate još od osvajanja poslednje titule, kada je, poslednji put u sastavu Mansell-de Angelis, Lotus bio trećeplasirani u šampionatu konstruktora sa šasijom Lotus 95T.

John Player Special brending je bio na Lotusovim automobilima još dve sezone, kada je kokpit Mansellovog automobila preuzeo na sebe još jedan mladi Brazilac, Ayrton Senna. Zanimljivo je da je budući trostruki šampion sveta trebao da se priključi Lotusu već 1984, ali je upravo sponzor, John Player Special, blokirao ovaj ugovor jer su želeli Britanskog vozača u kokpitu, pa je Mansell ostao još jednu sezonu.

Međutim, 1985. Senna se našao u crno-zlatnom automobilu i u svojoj prvoj sezoni u Lotusu je, za volanom vrlo uspešnog Lotusa 97T, osvojio sedam pol-pozicija i pobedio dva puta, u Portugalu i Belgiji. Ekipa je te godine bila četvrtoplasirana u šampionatu konstruktora. Prva Sennina pobeda te godine je bila prva pobeda za Lotus još od kada je Chapman preminuo.

Crno-zlatna kombinacija je Lotusu, 1986, u svojoj poslednjoj sezoni donela još lovorika. Senni je tada društvo u garaži pravio Johnny Dumfries, Škotski plemić. Senna je te sezone doneo 55 od ukupno 58 konstruktorskih poena ekipi Lotusa, uz osam pol-pozicija i dve pobede. Impresivna statistika je da je sve trke koje je završavao, Brazilac završio među osvajačima poena (tada su još najboljih šest vozača osvajali poene).

Izazivač za tu godinu je bio Lotus 98T, koji je imao kompjuter koji je vozačima davao podatke, koliko krugova goriva im je ostalo zavisno od njihovog tempa vožnje. Ovaj automobil pogonio je Renault EF15B turboprehranjivi V6 motor, koji je bio jedan od najsnažnijih u istoriji Formule 1, sa više od 1200 konjskih snaga, koje su nosile ovaj, uvek lagani Lotus od 540 kilograma.

Novi sponzor i nove boje ponovo pristižu u Lotus 1987, kada su Britanski automobili preuzeli žuto-plavu kombinaciju još jednog duvanskog brenda, sa ogromnom tradicijom u Formuli 1, Camel…

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *